PODSEĆANJA

Dečji logori smrti u Hrvatskoj

Radio Slobodna Evropa je na svom portalu objavio tekst o Dijani Budisavljević i njenom  spašavanju dece iz logora U NDH.

Da li su sve činjenice  i podaci iz teksta tačni i da li je umanjivana tragedija srpske i jevrejske dece, ostaje na istoričarima da prosuđuju.

Mi vam prenosimo prvo poglavlje teksta „Dianina lista“, autorke Gordane Knežević, sa potresnim fotografijama dece, pod naslovom „Logori smrti u Hrvatskoj“, u kojima je autorka  opisala logore koje je uspostavila Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine.

Logori smrti u Hrvatskoj

Za razumijevanje Dianine priče neophodno je da damo sliku logora koje je uspostavila Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine

STARA GRADIŠKA

Stara Gradiška postoji kao zatvor od kraja 18. stoljeća, pod Austro-ugarskom i pod Kraljevinom Jugoslavijom, a u veljači 1942. postaje koncentracioni logor pod zapovjedništvom Ureda III Ustaške obrane. Tu je nakon kozaračke ofanzive dopremljen velik broj srpskih žena sa djecom – u staru zgradu kaznionice i na okolne ekonomije Mlaku, Ušticu i Jablanac. Kada Diana Budisavljević spominje kako ide u Jasenovac, ona odlazi u Staru Gradišku, Mlaku i Jablanac i otuda djecu dovodi u Zagreb, odnosno Sisak.

Tranzitna stanica u Zagrebu 1941. godine, Ustupljena fotografija: Spomen Područje Jasenovac
SISAK

U Sisku je još prije kozaračke operacije bio logor kamo se prisilno dovodilo stanovništvo sela na Kordunu i Baniji. Odrasli su transportirani na rad u Njemačku, a djeca su ostajala sama, bez skrbi, odjeće i obuće, osnovnih higijenskih uvjeta. Nakon kozaračke operacije kolovoza 1942. godine osniva se i Prihvatilište za djecu izbjeglice, odnosno dječji logor kamo se dovodi djecu ranije odvojenu od roditelja u Mlaki, Jablancu i Staroj Gradiški, i stanje postaje katastrofalno. Procjenjuje se da je do njegovog zatvaranja u siječnju 1943. tamo bilo 5.000 do 7.000 djece. Zbog neljudskih uvjeta života umire između 1.150 i 1.630 djece. Ne znajući situaciju, Diana Budisavljević je osobno u Sisak dovela jedan transport djece, jer su svi kapaciteti u Zagrebu bili puni, a onda ih je – kada je saznala u kakvom se stanju nalaze – povukla natrag iz Siska. Kada su čuli za katastrofalnu situaciju, Siščani i stanovnici okolnih sela odveli su dosta djece iz logora i usvojili ih, o čemu je jedan od suradnika Akcije DB vodio evidenciju.

Evidencija dece zatočene u logoru Stara Gradiška 1942. godine, Ustupljena fotografija: Spomen Područje Jasenovac
LOBORGRAD

Loborgrad je od listopada 1941. do listopada 1942. godine bio koncentracioni logor pod njemačkom upravom smješten u dvorcu plemenitaške obitelji Keglević nedaleko Zlatara u Hrvatskom zagorju. Tamo su Židovke sa djecom i Srpkinje sa djecom dopremljene iz logora Kruščica nedaleko Viteza u Bosni i Hercegovini. Dok su sve Židovke sa djecom otpremljene u Auschwitz i tamo pogubljene, kada se u jesen 1942. godine mijenja politika NDH prema srpskom stanovništvu, Srpkinje sa djecom su po Pavelićevoj odluci oslobođene iz logora. Diana Budisavljević organizira im prijevoz do Zagreba, a otuda su u dva transporta krenule – što kućama u BiH (Mostar, Travnik i dr.), što u Beograd. One koje su stigle u Beograd dale su izjave Komesarijatu za izbjeglice i preseljenike Nedićeve kvislinške vlade. U izjavama govore o podnošljivim uvjetima života u logoru – za razliku od krajnje neljudskih uvjeta u Kruščici, i o tome da se Diana Budisavljević skrbila za njih tijekom njihovog boravka u Loborgradu. U Loborgradu nije bilo egzekucija, ali je zabilježena smrt oko 200 logorašica i djece, najvećim dijelom u epidemiji tifusa koja je vladala u logoru od kraja 1941. do sredine 1942. godine.

Odvojeni od svojih majki, mališani su bili bespomoćni, Ustupljena fotografija: Spomen Područje Jasenovac
GORNJA RIJEKA KRAJ LOBORGRADA

U Gornjoj Rijeci kraj Loborgrada najprije je bio ženski logor za Židovke i Srpkinje, a kada je ispražnjen, tu se osniva jedini logor za djecu pod upravom UNS-a (Ustaške nadzorne službe). Tamo su ustaške vlasti u 3 transporta dopremile 325 djece – 228 dječaka i 97 djevojčica u dobi između 5 i 7 godina, i želja šefa UNS-a Eugena-Dide Kvaternika bila je da se tu djecu „preodgoji“ u ustaškom duhu. U njemu rade studentice, pripadnice endehaške „Državne radne častne službe.“ Tu i u Sisku bili su najgori uvjeti i u Gornjoj Rijeci je do dolaska suradnika Akcije DB Kamila Bresslera i Dragice Habazin umrlo 59 djece (od toga troje u Varaždinu u bolnici). Bressler je preuzeo 249 djece i odveo ih u Zagreb. Sudbina ostalih je nepoznata.

Deca odvojena za vojni trening sa znakom „U“ na kapama, Ustupljena fotografija: Spomen Područje Jasenovac
JASTREBARSKO

U dvorcu grofova Erdödy u Jastrebarskom u još prije rata bio je dječji dom, a tamo je organizirano Prihvatilište za smještaj izbjeglica. Tu suradnik Diane Budisavljević Kamilo Bressler organizira smještaj za prvi transport od 850 djece, a ukupno ih je bilo smješteno oko 3.000. Umrlo ih je nešto preko 480, i to u prvim danima po dolasku iz logora Stara Gradiška, od posljedica katastrofalnih uvjeta koji su vladali u Gradiški. Iako se Jastrebarsko u literaturi do 1990. navodi kao logor, smrtnost djece na toj lokaciji kao i osoblje koje se o djeci brinulo (dr. Černozubov, Davila, Dragišić, Tatjana Marinić sa svojim učenicama) dovode tu ocjenu u pitanje. Vodile su ga časne sestre, koje su se služile za ono vrijeme uobičajenim odgojnim metodama – batinom i šibom. Međutim, iako su još potkraj rata u iskazu partizanskim vlastima optuživane za mučenje, ubijanje i izgladnjivanje djece, nijedna nije saslušavana niti suđena, niti se tražilo izručenje jedine među njima koja je 1945. pobjegla u Austriju, rođakinje ustaškog političara Mile Budaka, Pulherije Barte. Prema podacima JUSP Jasenovac, partizani su kolovoza 1942. oslobodili nekoliko stotina djece, petstotinjak ih je zbrinuo Caritas, a građani Zagreba, Jastrebarskog i okolnih mjesta zbrinuli su 1.637 djece.

Dijana je spasila najmanje 7000 mališana, Ustupljena fotografija: Spomen Područje Jasenovac
DONJA REKA KRAJ JASTREBARSKOG

Donja Reka kraj Jastrebarskog bila je depadansa logora u Jastrebarskom. Nakon što su svi kapaciteti u Jastrebarskom popunjeni, barake talijanske vojske u nedalekoj Donjoj Reci na brzinu se preuređuju za prihvatilište. Hrana se dopremala iz Jastrebarskog. Postoje fotografije postupanja sa djecom -fotografija pet-šest dječačića mršavih kao kosturi snimljena je u Donjoj Reci – nakon što su gladna i iscrpljena djeca koja su stigla iz Gradiške okupana. Tamo su bili Tatjana Marinić, doktor Černozubov i drugi.

Ustupljena fotografija: Spomen područje Jasenovac

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Prethodni članci

One Reply to “Dečji logori smrti u Hrvatskoj

  1. Заборављен је Дечији логор у Загребу са злогласним командантом, који је живом децем хранио своје псе.

Ostavite komentar