Poštovani prijatelji, Od srca vam želimo svako dobro, puno sreće, zdravlja, ljubavi, para i sve ono što je vama potrebno. Vaš Jutarnji GLASnik
PROZORI DUŠE – LEPE REČI
Rajko Dvizac: O crvenom pasošu, hlebu i nevinom pevaču
Rajko Dvizac: O crvenom pasošu, hlebu i nevinom pevaču Bio ja sa ekipom u Dizeldorfu. Da, tad je još postojala Jugoslavija. Prešli smo granu ko od šale. Samo pokazali crveni pasoš a carinik nam samo mahnu rukom da prođemo. Da smo dobro došli. Tad je crveni pasoš bio jači nego danas ovaj EU. Mogao si […]
Dokle više? Zna li iko u ovoj zemlji odgovor ili je i on već otišao?
Zar opet? Pa dokle više?! Zadušnice su. Supruga i ja odemo na groblje da obiđemo grobove svojih roditelja. Ko će drugi ako nećemo mi? Gledamo tako u grobove svojih voljenih i ćutimo. Razgovaramo sa njima u sebi. Znam da nas čuju… Znam da vide šta nam se dešava, šta nam rade… Izađemo sa groblja još […]
Kad sam bio garav
„Čega se to vas dvojica igrate?“ „Ničega“, rekao sam. „On se boji, a ja mu čuvam strah“ “ A šta je on tebi, kad mu čuvaš strah?“ „Brat“, rekao sam. I dalje se smeškao. Isukao je bajonet i stavio mi vrh u nozdrvu. Digao ga je tek toliko, koliko mogu da se uspnem na prste. […]
10 ćevapa za četvoročlanu porodicu
Baka i unuk su se igrali u dnevnoj sobi. Smeh se odbijao od zidove i kao neki dragi, mirisni lahor ispunjavao celu sobu. Majka je prala suđe povremeno gledajući na veliki zidni sat. – Nema ga već tri sata. Mora da je velika gužva u banci – tešila je samu sebe misleći na supruga koga […]
Možda nikad nisam bila voljena ali sam naučila da volim… Nije mnogo al’ je vredno življenja…
Možda nikad nisam bila voljena ali sam naučila da volim… Nije mnogo al’ je vredno življenja… Videla sam ga! Posle 25-26 godina ponovo sam ga videla! Da, to je on. Promenio se. Godine su učinile svoje. Gde mu je ona sjajna crna kosa? Onaj vitki stas, onaj zavodnički pogled… Al ostao mu je šarm i […]
Rajko Dvizac: Berbernica
Rajko Dvizac: Berbernica Umro je brica! Varoški berberin Stevan. Otišao je tiho, nečujno. To nije vest za medije, to nije vest čak ni za njegove varošane. A trebalo bi. O, i te kako bi trebalo. Kad dobar čovek ode – to nije vest. A kada neki krimos bude ubijen, e to je onda mnogo važno. […]
Njih dvojica su bili rođena braća
Njih dvojica su bili rođena braća. Jedan je bio neprirodno mršav, tanak, providan, sa ulubljenim obrazima i dobar kao hleb. Drugi je bio okrugao ,rumen, trom, sjajnih belih zuba i lukav, podao. Prvi je radio, uvek najteže poslove, ne stedeći se. Drugi je zabušavao i izvlačio se kad je god mogao, laskao šefovima, podmetao kolegama. […]
Milica Eseš Pinter: Mladost je mladost, uvek ista
Milica Eseš Pinter: Mladost je mladost, uvek ista. U kakvo god vreme da je staviš, u kakve god okolnosti da je posadiš… Devedesetih se živelo teško. Baš teško. Staro još nije prošlo, novo još nije došlo. U unutrašnjosti naročito. Ljudi su izgubili kompas i tumarali po sopstvenim životima. Dobrostojeći radnici koji su preko noći postali […]
PRVA SRBIJA Zaspali bi iscrpljeni hladnoćom i radom. I spavali bez snova.
On je crnomanjast, nizak, žilav, a ona mršava, dugokosa, ogromnih očiju, tankih uvek poluotvorenih usana. U njenim očima može se videti strah i glad i zbunjenost i čuđenje i nerazumevanje svega onoga što čuje i vidi. Piše: Milica Eseš Pinter Kažu da ne mogu imati dece. Želeli su da imaju psa, da nekome pruže ljubav […]