GLASNIKOV MAGAZIN VIDEO GLASNIK

Dokumentarac BBC u kom je nesvesno snimiljen mali čobanin LUKA MODRIĆ

Snimajući vukove u vrletima Velebita, o čemu je i BBC napravio dokumentarni film, Pavle Balenović, nekadašnji član legendarne hrvatske grupe Plava trava zaborava, nije ni sanjao kako će u video snimcima zabeležiti najboljeg fudbalera Vatrenih kako sa samo pet godina suvereno čuva ovce prkoseći opasnim divljim zverima.

Foto: Screenshot/ Youtube

Pavle Balenović, nekadašnji muzičar i filmski kaskader, život je posvetio proučavanju Velebita i njegovog životinjskog sveta, pre svega vukova koji nastanjuju tu planinu u velikom broju.

Lutajući velebitskim prostranstvima, Belenoviću je društvo pravio i vuk kojeg je usvojio dok je još bilo štene od jednog seljaka u Čračacu. Shvativši da vuk neće moći da preživi u Zagrebu, odlučio je da ga pusti u velebitska prostranstva.

Snimak malog Luke Modrića kako bez straha na velebitskoj buri i pod opasnošću od strašnih vukova tera ovce u tor u sklopu rodne kuće. Taj detalj možete videti OVDE na snimku od 2.30 minuta.

Foto: Screenshot/ Youtube

Dirljivu priču o vuku i čoveku BBC je ekranizovao u svom dokumentarcu “Čovek-vuk, dnevnik Pavla Belanovića.“ Zanimljivo je da upravo ovaj film prvo ponuđen Hrvatskoj televiziji, ali oni su to odbili. Pošto ga je kupio BBC, a nakon njih i 44.000 televizijskih kuća širom sveta, HRT je odlučio da promeni odluku.

Tokom svojih lutanja Velebitom, Balenović se u Zatonu Obrovačkom sprijateljio sa Stipom Modrićem, ocem kapitena Vatrenih kojeg je 1990. godine snimio sa samo pet godina kako tera ovce u tor tokom građanskog rata.

Tokom rata porodica je odbegla u Zadar gde je nastavila sa životom. Malo ko je znao za ove podatke o ranom detinjstvu jednog od najboljih fudbalera na svetu.

Autor filma, kojeg možete pogledati OVDE, Pavle Belanović je napisao sledeće:

Foto: Screenshot/ Youtube

„Od djetinjstva me oduševljavala priroda. Divio sam se divljim životinjama a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupilo sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita … penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova.

Foto: Screenshot/ Youtube

Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Od davno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju. Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu.

Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol.

Obitelj Modrić, bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film.

Foto: Screenshot/ Youtube

Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja..

I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi?

Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić.

Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989 -1990.) jer su sada prvi put objavljene.

Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust ezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali.

Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu. I evo upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje negovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu.

Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita.

Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila. (Grčki – liekos / lyk znači – vuk)“

Pavle Balenović-2017.

Ne propustite da pogledate film OVDE

Ostavite komentar