Anezi: TRAŽI SE HIT!

Ne mogu se oteti dojmu da generalno ljudi u ovoj državi prebrzo sebi umisle da su uspješni i ne baš pametno pristupaju izgradnji temelja za dugoročan uspjeh, misleći da su već dosegli svoj maksimum.

Ne mislim na uobičajna zaposlenja di se radi za nekoga, već na one koji imaju vlastiti biznis, a pogotovo koji se bave showbiznisom. Većina je previše zauzeta trkom na tisuće eura, da ne kažem neki i na koji stotinjak eura, da zaboravljaju da imaju potencijale za stotine tisuće eura.

Da li je tome uzrok generalno siromaštvo u ovoj državi, pa je strah od materijalne nestabilnosti prevelik; da li nedostatak samopouzdanja za velike zarade, ili nedostatak strpljenja, da li preveliki ego, ili prevelika rastrošnost, ili nedostatak vizije za 5 do 10 godina, pa se vidi samo 6 mjeseci ili do godine unaprijed; ili nedostatak fokusa i razvijanja jednog talenta, pa većina radi gotovo sve segmente posla samostalno i tako razvodni energiju i ubija kreativnost (pjeva, sklada, aranžira, producira, snima spotove, menadžerira…), itd.

Rezultat toga je konstantan težak rad za te tisuće eura i uvijek igranje na sigurno za te tisuće eura… koje se vrlo brzo u showbiznisu potroše za nove projekte… ko hrčak u kolutu i tako u nedogled.

I uopće ne osuđujem to ako je netko s time zadovoljan i svjesno samo to bira ili čeka povoljan trenutak za nešto više, ali malo je takvih. Većina ima to ograničenje u glavi, totalno odsustvo vizije, ono… kud svi tud i mali Mujo samo za brzu i sigurnu lovu…

S takvima je nemoguće raditi, jer te mogu upropastiti.

Pristupaju ti tako gdje se jasno osjeti potreba za tom tisućicom i jasno osjeti odsustvo vizije, a još veće odsustvo brige što će biti s tobom poslije. I tako se većina probudi za godinu do 5, ovisno koliko je tisuća imalo spremno za ući u biznis i shvate da su nigdje jer su dali lovu onima kojima je baš trebala ta tisućica eura.

Ženski izvođači su tu posebni biseri.

Ako su kojim slučajem lijepe, pa i nešto znaju pjevati, uvjeri ih se da je to dovoljno (ona poznata: „Imaš i glas i stas!“, ubrzo ih opere egotrip „vječne mladosti“ i uopće ne razmišljaju šta će za 10-ak godina kada to više ne bude tako (osim ovih „udavača“) ili šta će za godinu do 5 kada se ta lova istroši.

Fakat vjeruju da su baš one posebne.

Ne kuže da se samo od pjevanja (pogotovo pop) u HR ne može odmah dobro živjeti, zanemaruju važnost personality-a, karizmatičnosti… tj. uopće ne razmišljaju kako pristupati medijski kroz pjevanje da tvoje lice bude poželjno u budućnosti i jačim sponzorima, a ne samo nagluhim drkadžijama kojima nije bitno i da si ko Whitney, kad ionako stave spotove na mute… nastupaju svaki vikend u svakom selu skupljajući tisućice uopće ne razmišljajući da je tako nemoguće da jednog dana na karte napuniš negdje par tisuća ljudi, što je jedini pokazatelj pravih zvijezda.

I onda sebe i nas uvjeravaju da su zvijezde. Same, bez isključivo muškog vodstva, da l` u vidu manadžera ili je**** ili nekog trećeg, ubrzo postanu ko guskice u magli. I tako vrlo brzo bude – the end. Tužno.

Za pravi dugoročan uspjeh prvo je potrebna inteligencija, da l` vlastita ili dovoljna da se okružiš inteligentnim ljudima, zatim glas: ili specifičan ili dobar (poželjno i jedno i drugo), zatim hitovi (jako važno), zatim jak personality ili karizma (taj x-faktor sam po sebi ili kada se uključi kamera da si drugačiji, a ne da pričaš ko neki diplomat umjesto zabavljača), zatim ljubav prema tom poslu kako bi izdržao sve što se odvija iza scene, a na sceni imao jak „power to deliver“ pjesme i na kraju fizička privlačnost koja ne podrazumijeva nužno klasičnu ljepotu, već prije ekspresivno lice, pa tek onda tijelo, koje svijesno ili podsvijesno masovno privlači – zanimljivo je da je ova stavka gotovo nužna za ženu, na žalost, a samo poželjna za muškarca. Iako, stavljajući jak naglasak na ovu stavku dugoročno možeš prije ispušiti nego dobiti. Samo moje mišljenje, naravno.

Moram reći da ipak ima ljudi sa vizijom, ali su uistinu rijetki, pa ti u takvom „biznis“ ozračju preostaje jedino biti „lud“ što uopće pokušavaš naći slične „luđake“ s kojima bi radio, jer nikada nije bilo teže tako uspjeti nego sada, jer je stanje na tržištu za pop pjevače jako kritično. S druge strane, tržište nikada nije više nego sada vapilo za nekim novim licem koje bi bilo istinska zvijezda (da ima sve ili većinu ovih faktora koje sam nabrojala za dugoročan uspjeh), i koje bi se zadržalo na toj poziciji duži niz godina.

Anyway, šta sam uopće htjela s ovim statusom?! Ah, da… radim neku pjesmu trenutno, ali je moje autorstvo, pa nisam sebe platila, a žao mi da mi ove tisućice eura stoje, iako se ne mogu žaliti na svoj život, pa imam svo strpljenje ovog svijeta da tamo i ostanu, ako treba i zauvijek. Ipak, nekako mi žao da nikada ne budu potrošene za što su namijenjene, pa „raspisujem natječaj“ za ono što meni fali, a to su hitovi. Ah da… i još jedna stvar, tisuće eura dajem tek kada ispadne da su to stvarno hitovi. Znam nešto o pravu sa faksa, pa se to lako definira i potpiše, naravno. Ali, nije problem ako i ne ispadnu hitovi, jer ima u tom mom ugovoru i klauzula po kojoj simbolično dajem za uloženi trud – u kunama, hahaha.

P. S. Sada se nadam da će me ljudi manje pitati: zašto si bila ko-autor svojih dosadašnjih pjesama; zašto i dalje želiš pisati sama neke svoje pjesme; zašto nisi još otišla do ni jednog izdavača; zašto još nisi našla managera… Pametnom dosta ovih pitanja.

A i, polako ljudi, tek sam godinu dana provela u Zagrebu. Strpljenje je majka mudrosti, pogotovo in Croatia – land of (no)opportunities. But, have a little faith in me.

Alena Nezirević Anezi

Pročitajte još: U MORU SILNIH SISA I GUZICA TEŠKO JE DOĆI DO IZRAŽAJA! Anezi, u prvom spotu gola, a sad novim putem

Prethodni članci

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *