DRUŠTVO REGION

Omalovaženo radništvo zapravo je na vlasti, jer upravo njihovi glasovi odražavaju vladajuće nacionaliste

Radnička klasa u tranziciji

Neven Anđelić sa Regent’s univerziteta u Londonu za ‘Zašto?’, uz Međunarodni praznik rada, analizira šta se desilo sa radničkom klasom u doba globalizacije, tranzicije i rastućeg nacionalizma.

Foto: Pixabay

Ideološka borba

Omalovaženo radništvo postkomunističkog i posttranzicijskog Balkana zapravo je na vlasti jer upravo njihovi glasovi odražavaju vladajuće nacionaliste od kojih sami radnici imaju vrlo malo koristi. Ovaj paradoks može biti donekle objašnjen protivljenjem globalizaciji, svijetu u kojem opšte vrijednosti Zapada postaju uniformne vrijednosti svake nacije i supremacijom nacionalnog nad globalnim.

Radnički pokret ukoliko nije internacionalan ne može se suprotstaviti globalnom neoliberalnom kapitalizmu. Stoga umjesto proleterskih snaga nove političke formacije nacionalista u koje su masovno uključeni radnici predstavljaju prepreku globalnom kapitalizmu. Nacionalizam je zamijenio proleterijat, inzisistirajući na vrijednostima nacionalnog a ne klasnog identiteta pa društva koja se opiru opštoj globalizaciji ekonomski zaostaju za društvima koja identitetske vrijednosti nacije podređjuju kapitalu.

Evropske nacionalističke revolucije 1848. godine vremenski su koincidirale s Manifestom Komunističke partije u kojem Karl Marx i Friedrich Engels. Revolucija u Njemačkoj, jačanje radničkog pokreta u Engleskoj i etabliranje opšteg radničkog pokreta predstavljaju „bauk koji kruži Evropom. Bauk komunizma.“ To su bile nade i ciljevi Manifesta sredinom devetnaestog stoljeća. Na početku 21. vijeka, svijet se suočava sa revolucionarnim promjenama koje donosi novi val nacionalizma. Radnici suočeni s problematičnim materijaliziranjem sopstvenog rada prihvataju okove i ponovno se regrutuju u nacionalističke snage koje im stvaraju iluziju pobjede.

Totalni poraz

Nacionalističke političko-ekonomske i pseudointelektualne elite legitimno ostvaruju vlast dok proleteri sopstvene okove lakše nose prividom političkog trijumfa dok stvarno vlada globalni kapital. Iluzija očuvanja nacionalnog identiteta uz potpuno otvaranje društva ekonomskoj globalizaciji stvara fatamorganu kod masa zbog koje proleteri ne vide da ekonomska globalizacija ne prolazi bez globaliziranja društva i gubljenja dijelova nacionalnog identiteta zbog kojih su zapravo i odbacili ideološku borbu zarad nacionalne.

Imperijalisti, vladajući establišment odnosno, kako Manifest kaže, „sve sile stare Evrope udružile su se u svetu alijansu istjerivača bauka komunizma.“ Ulogu imperijalizma u devetnaestom stoljeću preuzela je globalizacija, mondijalizam.

Nacionalizam je bio snaga koja je ultimativno porazila imperijalizam. Pitanje je da li ista snaga može i treba li uopšte poraziti mondijalizam. Nacionalizam je dva puta poveo Evropu u globalne ratove. Liberalne elite etablirane u razvijenom kapitalizmu uspješno su vodile globalnu konfrontaciju i uspostavile sistem koji je primarno za njih bio koristan ali je relativnim prosperitetom, ograničenim konceptom iskorištavanja radništva, razvitkom socijalne države nadasve podmitio radništvo da prihvati prvo sopstveno definitivno otuđenje od sredstava za proizvodnju te samim time i od bitne uloge u društvu, pa potom totalni poraz ideje o pravima radnika.

Mondijalisti

Zbog toga proleteri kojima okovi nisu bili skinuti već samo olabavljeni u liberalnim demokratijama sada masovno glasaju za autoritarne nacionalističke iliberalne vođe koje im nude skidanje okova ali tek nakon dobro utvrđenog dresiranja nakon kojeg će se istrenirani proleteri jednako ponašati i bez okova. Zbog toga im nacionalizam neće donijeti oslobađanje, neće zaustaviti globalizaciju i neće ograničiti eksploataciju.

Snage globalizacije su prejake, ne mogu se zaustaviti i umjesto diskusije da li je volimo ili ne, kao što tvrdi tvorac ideje „trećeg puta“ Anthony Giddens, potrebno je diskutovati kako ju najbolje iskoristiti. Globalizacija sa ljudskim likom treba biti moto nove proleterske borbe.

Kako su snage neoliberalnog kapitalizma globalne, služe se upravo ovim procesima i idejama u potčinjavanju postmodernih proletera. Pokret otuđenih, izrabljivanih, potlačenih i potkupljenih mora djelovati globalno. Jedino tako se može suprotstaviti sopstvenom pseudoropskom statusu. Poklič stoga može, a možda i mora, biti isti kao kada je Marx, skupa s Englesom, pozivao proletere svijeta da se ujedine u klasnoj borbi: „Proletarier aller Länder, vereinigt euch!“

Borba ovaj puta mora uključiti liberalno misleće elite koje su masovno profitirale od globalnog kapitalizma. Zbog zajedničkog neprijatelja – identitetskog nacionalizma koji je štetan za biznis – liberalne elite odbacuju urođeni antagonizam prema proleterskoj klasi. Stoga nacionalizam postaje potencijalni ujedinitelj radničke klase i liberalno mislećih mondijalista. Dejstvo religije kao opijuma za narod, kako je Marx inspirisan Prvim opijumskim ratom tvrdio, višestruko je pojačano neprosvijetljenim nacionalizmom koji se u formi autoritarne vlasti širi Evropom.

Okovi

Nova klasa je kreirana u promijenjenoj ekonomiji kojom dominira digitalna tehnologija. U Marxovo doba to su bile željeznice i parne mašine, kako je Kondratiev primijetio u svojoj teoriji ekonomskih ciklusa. Proleteri nisu više znojavi i garavi. Prije dvadesetak godina „treći put“ je pokušan u Britaniji pod Tonyem Blairom, Njemačkoj pod Gerhardom Schröderom te generalno unutar familije socijaldemokratskih ideja u Evropi. Vrijeme je za obnovu trećeg ili četvrtog puta.

U svojoj kasnoj fazi Marx i Engels uočili su teorijske mogućnosti revolucionarnih promjena mirnim putem. Nakon više talasa revolucija; komunističke, socijalne, tehnološke, nacionalne, kulturne, baršunaste, narandžaste, šarene … moguće je da sve konsekventne promjene vode ka mogućnosti mirne revolucije u kojoj će nasljednici proletera konačno izgubiti okove. U tom procesu moraju se ujediniti. Osnova sukoba nije više između buržoazije koja posjeduje sredstva za proizvodnju i proletera koji imaju samo sopstveni rad da prodaju za preživljavanje.

Kosmopolitski, liberalno misleći, visoko obrazovani, sitnoposjednički proleteri sukobljeni su protiv ideologije nacionalizma koja utvrđuje sopstveno vlasništvo nad kapitalom i bivšom proleterskom klasom ovaploćenoj u ideji nacije iznad svega. Zbog toga je Prvi maj važan da se proleteri ujedinjeni otmu nacionalizmu.


Izvor: slobodnaevropa.org 

[frontpage_news widget=“13129″ name=“Prethodni članci“]

Ostavite komentar